Egzorcizam

Naslov: Re: Egzorcizam Pet Nov 21, 2008 2:55 pm

hvala ti

Početnik Godina : 53 Pridružio : 29 Dec 2008 Poruke : 19

Sokratov Daimon
U zapadnoj kulturi prvi pisani podaci o kontaktu sa pozitivnim Entitetom poticu od Sokrata. On pominje Entitet koji mu se javljao kao unutrašnji glas i vodio ga vodio kroz život, U postojećim dokumetima sačuvane su ove Sokratove reči: "Još od detinjstva jedan glas me je sprečavao da činim izvesne stvari. On me, međutim, nije silio da činim bilo sta. " Unutrašnji glas dolazio je od Spiritualnog Entiteta koji je Sokrat nazivao svojim Daimonom. Kasnije je od te reči izvedena reč sa negativnim značenjem "demon". Daimon je nepogrešivo vodio Sokrata kroz životne nevolje i na kraju ga je smirenog i spokojnog odveo u smrt, tako da njegovo ponašanje stolećima služi mnogim ljudima kao primer uzvišenog morala. Sokrat nije krio od okoline glas koji ga je vodio do mudrog postupanja u životu. On bi neretko zastao, oslušnuo bi šta mu poručuje njegov Daimon i po njemu bi postupio. Najčešće bi saopštio okolini sadržaj primljene poruke.
Današnja oficijelna psihijatrija bi verovatno svrstala ovakvo Sokratovo iskustvo u slušne halucinacije. On je glas Daimona doživljavao kao nešto anđeosko ili božansko, različito od njegovog bića, što je imalo jak razlog da ga vodi ispravnim putem kroz život. Sokratovi kritičari i protivnici podsmevali su se njegovim tvrdnjama o glasu Daimona koji mu je davao savete u manje značajnim situacijama, ali se nije oglasio prilikom njegovog hapšenja i suđenja. Na takve primedbe Sokrat je odgovorio:
"Onaj proročki glas, glas božanstva, javljao mi se veoma često u poslednje vreme i opominjao me i u najmanjim stvarima kada bih nameravao da uradim nešto pogrešno. Sada se, kao što vidite, dogodilo ono što bi se moglo smatrati najvećim zlom. A taj glas božji nije se protivio ni jutros kada sam napuštao svoju kuću, ni onda kada sam došao pred ovaj sud, niti bilo gde u mojoj odbrani kada sam nameravao nešto da kažem, A u drugim slučajevima me je na mnogo mesta usred reči zadržao. Kako to objašnjavam? Evo, reći ću vam: Cini mi se da se ovo što se meni dogodilo, dogodilo kao dobro i to nikako ne možemo razumeti mi koji verujemo daje smrt neko zlo. "

Egzorcizam
Egzorcizam je u najvećoj meri prisutan u hrišćanskoj crkvi, ali nije ograničen samo na nju. Egzorcističke operacije srećemo u islamu, u raznim verskim zajednicama u Kini starog i srednjeg veka, kao i u mnogim malim verskim zajednicama u kojima su uklanjanje zlih Entiteta obično obavljali posebno obučeni sveštenici.
U Srednjem veku egzorcizam je uzeo velikog maha u hrišćanskoj crkvi u obliku borbe sa satanskim silama i vešticama koje posedaju vernike. Mnoge posednute osobe, koje egzorcisti nisu uspevali da oslobode zlih sila, imale su tragičan kraj -uglavnom su spaljivane posle dugotrajnog mučenja. U nekim periodima borba protiv zlih Entiteta dobijala je oblik masovne histerije sa veoma mučnim posledicama.
Katolička crkva razlikuje dva tipa egzorcizma: rutinski i stvarni. Rutinski egzorcizam ne pretpostavlja prisustvo demona i zlih sila. On se sreće u ritualima krštenja i blagosiljanja. Njegov cilj je da se pročiste ljudi, objekti i životinje.
Stvarni egzorcizam vrši se na osobama za koje se pretpostavlja da su posednute zlim silama. On se sastoji u obavljanju strogo propisanih ceremonijalnih akcija, praćenih tačno određenim rečima, sa ciljem da se postigne poslušnost nečistih Entiteta i oni nateraju da napuste osobu koju su poseli. Egzorcistički priručnik "Dispersion Demonum" sadrži mnoge postupke i pominje amulete protiv posednutosti. Jedan od najvažnijih elemenata je zahtev da se demon natera da kaže svoje ime. Tada ga je lakše proterati. Ukoliko on to odbija, neophodno je telo posednute osobe okaditi tamjanom, zli Entitet oslovljavati pogrdno i pretiti mu. Pored toga, telo posednute osobe maze se osveštanim uljem i prska svetom vodicom.
U svom priručniku "Complementum Artis Exorcistice" sveštenik Visekom (Vicecomes) opisuje simptome koji ukazuju da zao duh napušta telo posednute osobe: iznenadno gašenje svetla, pojava neobjašnjivih plamenova, veoma hladan mlaz vazduha kroz usta, uši i nos osobe. On daje veliki broj imena pod kojima se demoni javljaju: Astaroth, Baal, Phogor, Bel, Asima, Adonides, Mahomet, Lucifer i slična.
I u Anglikanskoj crkvi možemo naći egzorcističke elemente. U prvoj liturgiji Edvarda Šestog nalazimo ovakav ritual krštenja: "Neka tada sveštenik, gledajući ka deci, izgovori: 'Ja ti za-povedam, nečisti duse, u ime Oca, Sina i Svetog duha, da izađeš i napustiš ovu decu, koje je naš Gospod Isus Hristos učinio delovima Svoga Tela i svoje svete kongregacije. Stoga, nečisti duše, zapamti svoju osudu, zapamti dan kada ćeš goreti u večitom ognju i ti i tvoji andeli. I ne pomišljaj da pokažeš svoju tiraniju nad ovom decom kojuje Hristos otkupio svojom dragocenom krvlju i kojeje svetim krštenjem uveo u svoje stado. "
U novije vreme egzorcizam je postao poznat kada je Viljem Piter Blati (Willian Peter Blatty) objavio roman "Egzorclst" (1971), po kojoj je nekoliko godina kasnije snimljen film istog naslova. Blati je kao izvor podataka za svoj roman koristio studiju "Demonske i druge posednutosti" T.K. Osterajka (T.K.Oesterreick), publikovane 1921. godine. Roman i film su izazvali javljanje mnogih slučajeva posednutosti, podstakli su brojne sveštenike da se ponovo usmere na egzorcistieke rituale i izazvale su poplavu popularne crnomagiske i satanističke literature.
To je nagnalo katoličku crkvu da navede tačne isntrukcije ko može da obavlja egzorcistieke rituale i pod kojim uslovima. Insistira se da to budu posebno ubučeni sveštenici koji te rituale primenjuju kada su eliminisani mogući mentalni i fizički uzroci bolesnog ponašanja.
Premda Entiteti najčešće deluju na nas na neprijatan način, a ponekad, kada su to sile mraka, izuzetno neprijatno, mi znamo da je njihov najviši cilj povratak iz ovog dualnog univerzuma u Praizvor, koji je isti za sve što postoji u ovom svetu, odnosno da oni nesvesno teže najvišem cilju: Praizvoru, kosmičkoj materici, svetlosti, praznini.
Zato samo u izuzetnim slučajevima koristimo grube metode uklanjanja Entiteta, kao što je korišćenje Paracelzusovog trozupca . To su situacije u kojima osoba oseća da je Entitet ugrožava na opasan i uporan način i da moć Entiteta u torn trenutku prevazilazi njenu snagu da se sa njim nosi.
Ukoliko držimo na umu definiciju Entiteta (to je sve što ima određenu svest ili se ponaša kao da takvu svest ima), egzorcizam ima ograničenu vrednost. On doživljava svesne Entitete kao zle sile i uklanja ih na nasilan način. Za praktičare egzorcizma Entiteti su štetni aspekti realnosti koje treba uništiti ili bar proterati. Budući da se ostvaruje primenom sile, savetno je pre njega, koji je krajnje sredstvo, primeniti humaniji pristup

prepisano iz "slavinski-nevidljivi utecaji"

Naslov: Re: Egzorcizam Čet Jan 01, 2009 4:48 pm

Pronašla sam jedan članak o devojci koja je preminula usled izvođenja egzorcizma,naime po njenoj priči je snimljen i film Exorcism of emili Rose.

Egzorcizam iz godine 1975/76 u Klingenbergu, koji je izvršen nad studenticom pedagogije Anneliese Michel, koja još nije imala 24 godine. Mlada žena je umrla u stanju opsjednutosti 1. srpnja 1976. godine. Taj slučaj, koji je bio
poznat na daleko i široko, bit će ovdje nešto iscrpnije prikazan, opet
prema viđenju neposrednih učesnika ove tragične zgode.
Anneliese Michel vuče porijeklo iz jedne duboko religiozne obitelji,
koja je živjela u Klingenbergu na Majni. Od svoje 16. godine patila je
od napada, koje su različiti liječnici dijagnosticirali kao
epileptičke, i tako ih tretirali. U jednom sanatoriju za plućne
bolesnike prvi puta je u halucinaciji zapazila đavolji lik, koji je kod
nje izazivao duboku grozu. Aneliesse je nakon povratka iz lječilišta
bila depresivna, ukazivali su joj se sablasni fenomeni, čula je
neobjašnjive šumove, koje su čuli i njeni srodnici. Majka je po prvi
puta pomislila da Anneliese progoni đavao, kada je ispričala da trajno
vidi đavolske utvare.
Prigodom jednog hodočašća u San Damiano, gdje se navodno ukazala
Marija, mogla je prići samo uz najveći otpor i morala je odvratiti
pogled od Krista. Na hodočašću napadno se ponašala prema jednoj ženi po
imenu Thea Hein, otrgnula joj je jendu medaljicu, i oko nje se širio
intenzivan smrad. Gospođa Hein je uskoro stekla uvjerenje da Anneliese
ima vezu sa đavlom. Uspostavila je kontakt sa već nadaleko poznatim
ocem isusovcem Adolfom Rodewykom. Na njegov savjet Anneliese se
obratila umirovljenom župnikom koji se s njom češće bavio.
Pomoću jednog drugog svećenika, koji je također bio upoznat sa stanjem
Anneliese, konačno je taj slučaj preuzeo kapelan Ernst Alt. On je bio
dobar korisnik vilinskih rašalja, imao je poneki put telepatske
doživljaje i povremeno je mogao predviđati buduće događaje.
Iako Anneliese nikad prije toga nije vidio, kada je primio o njoj
obavijest od gospođe Hein, držeći u rukama pismo od Anneliese i njene
majke osjetio je značajno stanje uzbuđenja i mučnine. Posebeno žestoko
bilo je toga dana kod večernje Mise i u tijeku sljedeće noći. Svi
mogući osjećaji tjeskobe mučili su Alta, a osim toga osjećao je smrad i
miris paljevine. Tek kada je pozvao oca Pia, poznatog karizmatički
obdarenog kapucina, koji je prije nekoliko godina umro na glasu
svetosti, prošle su napasti i mogao je zaspati. Kasnije je imao još i
vizije Krista i Marije.
Ernst Alt sve više je vjerovao u demonske uzroke Anneliesinog stanja.
Čak i ona sama je već duže vremena prihvaćala takvo mišljenje, a u to
su bili uvjereni i njeni roditelji, a prije svih Thea Hein. Stanje joj
se pogoršavalo: podnosila je najteže nutarnje krize, osjećala prisilnu
odbojnost prema religioznim predmetima i mučio ju je osjećaj da je
prokleta. Na kraju je župnik Alt izgovorio probni egzorcizam, a da ona
to nije mogla zapaziti. Odmah je skočila i pokidala krunicu. Njeno
držanje je bilo prijeteće. Kada je navratio njen prijatelj, dočekala ga
je totalno promijenjenim glasom: "Petre, napolje!"

Za vrijeme raspusta 1975. godine, u kolovozu, stanje se konačno
sasvim pogoršalo. Anneliese je iz dana u dan bjesnila u roditeljskoj
kući, išla po stepenicama gore-dolje, skakala kao jarac, bacala se u
ugljenu prašinu u podrumu i stavljala glavu u toalet. Trpala je u usta
pauke i muhe, urinirala na kuhinjski pod, lizala mokraću, uništavala
svete slike i križeve. Obitelj je u očajanju pozvala u pomoć Rodewyka.
On je došao, i dok je razgovarao s Anneliese, iz nje je po prvi put
progovorio demon: Juda. Rodewyk se osvjedočio da je Anneliese
opsjednuta. U jednom razgovoru svih svećenika, koji su pobliže
poznavali Anneliese, odlučeno je da još jednom zamole biskupa za
dozvolu, kako bi odobrio egzorcizam. Za egzorcistu je predložen
salvatorijanac otac Arnold Renz, koji se već ranije usuglasio da
preuzme tu zadaću. Pripremao se za svoju zadaću tako što je studirao
knjige Rodewyka i Rituale Romanum.
Za to vrijeme Anneliese se osjećala nešto bolje. Egzorcizam su započeli
krajem rujne u snimili ga na tonsku traku. Povremeno su bili potrebni
veliki napori da bi ju čvrsto držali. tijekom vremena oglasilo se šest
demona: Juda, Lucifer, Neron, Kain, Fleischmann i Hitler. Fleischmann
se izdavao za duha jednog župnika koji je umro u 16. vijeku. On je
živio u Altovoj župi s konkubinom i počinio umorstvo. Osim toga bio je
sklon piću. Tog Fleischmanna sjetio se župnik Alt, koji je u vrijeme
egzorcizma bio u Klingenbergu, na što je Anneliese odjednom počela
urlikati. 14 dana kasnije pričao je Alt u razgovoru s Anneliese o užasu
koji mu je svojom vikom utjerala u kosti. Anneliese je opet počela
urlati. Uveče tog dana javio se u odsutnosti Alta pri egzorcizmu demon
Fleischmann i dao detaljne pojedinosti, koje su Altu bile poznate iz
jedne kronike župe, a o kojima Anneliese nije mogla imati ni pojma.
Bilo je dugih dijaloga između oca renza i demona. Demoni su obećali da
će izaći 31. 10. iz Anneliese. Izgledalo je kao da se tako stvarno i
dogodilo. Utvrđenog dana demoni su jedan za drugim napuštali
opsjednutu, svaki je pri tom izgovorio tiv svoje volje riječi, koje su
se Renzu činile kao znak izlaska: "Zdravo Marijo, milosti puna". Dok su
sakupljeni ljudi zahvalno izgovarali "Veliki Bože, hvalimo te" i
pjevali marijanske pjesme, opet su se javili demoni iz Anneliese.
Egzorcizmi su se produžili gotovo do ožujka 1976. godine. Jedan demon
se izjasnio kao Juda: on se odmah poslije izlaska vratio natrag. Demoni
su se poslije toga izjasnili da su oni htjeli otići, ali da to nisu
smjeli, to im je zabranio Bog odnosno Marija. Potom su govorili sve
manje. Anneliese je međutim iz svoje lektire preuzela ideju da joj je
Bog odredio opsjednutost kao ispaštanje za grijehe ljudi i da se prema
tome egzorcizmima konačno ništa ne može postići. Jednoga dana
doputovala je Anneliese iz Wurzburga Thei Hein da u svakom slučaju
spriječi dolazak nekog liječnika k njoj.
U svibnju su egzorcizmi u Klingenbergu nastavljeni. Anneliese je u
bijesnoj brzini izvodila čučnjeve i ljuljala se amo-tamo. Poneki put je
kričala otegnutim tonovima, ali za vrijeme egzorcizma nije više ništa
rekla. Demoni su zanijemili. teorija o opsjednutosti radi ispaštanja
prihvaćena je i u njenoj okolini. Enneliese je bjenila, ludovala,
nanosila si povrede. Pri tome je uvijek sve više gospodarila sama
sobom. Jednog liječnika je odlučno odbila. 30. lipnja sproveden je
posljednji egzorcizam. Anneliese je posljednjih tjedana jedva nešto
pojela i bila je grozničava. 1. srpnja 1976. godine majka ju je našla
mrtvu. Kao uzrok smrti konstatirana je totalna neishranjenost i upala
pluća.
Slučaj Klingenberg imao je i sudski epilog. 21. travnja 1978. godine
bili su Annelieseini roditelji, župnik Alt i otac Renz osuđeni na 6
mjeseci uvjetnog lišenja slobode, jer su propustili da konzultiraju
liječnike i prema tome su krivi za smrt Anneliese radi nehaja.

Naslov: Re: Egzorcizam Čet Jan 01, 2009 4:52 pm

Anneliese Michel-pre egzorcizma

devojka u vreme kada je egzorcizam vršen

i na kraju..inače cveće na njenom grobu se stavllja u saksijama,jer na mestu gde je sahranjena ne raste nikakva trava.